Ivan prima jednu od nagrada u svom najdražem klubu
Zagreb – 29.08- 2014 – Šok, nevjerica ,tuga, …iznenada, u 77. godini, preminuo je trener Ivan Ivančić. Legendarni „Trendžo“ Ivanča, posljednjih dana bio je smješten na internoj intenzivnoj, u KBC Sestara milosrdnica u Vinogradskoj. Poznavajući ga , nije bilo ništa ozbiljnije što bi upućivalo na takav kraj. No tijelo nije izdržalo, otišao je naš Veliki Ivan. Praktički do jučer je bio na terenu , na natjecanjima. Div, kako ga je prozvao njegov najveći i neprežaljeni prijatelj Mate Parlov, nikada nije bio bolestan, do prije nekoliko dana svaki dan je trenirao, puno hodao, dizao utege sa svojim bacačkim nadama.
Nenadoknadiv je to gubitak za naš klub, hrvatsku atletiku i svjetski sport uopće. Atletika je izgubila velikog trenera, najvećeg za bacače kojeg su vidjeli naši prostori. Trenera koji je stvorio nedodirljivu diskašicu Sandru Perković. London 2012 , Olimpijske Igre, zlatna medalja to je bilo njegovo remek djelo. Njegov atletski san. Klesao je iz materijala kojeg je sam odabirao i imao je nepogrešive procjene. Stvarao je šampione, jedne za drugim, njih na desetke. Uvijek je ostajao skroman u svim tim velikim uspjesima i želio je još više , do krajnjih granica, do svjetskih i europskih rekorda u raznim kategorijama. Od Ivane Brkljačić, Edisa Elkasevića, Valentine Srše, do Sandre Perković, Matije Gregurića, i Martina Markovića posljednjeg u zlatnom nizu. Niz koji je prerano stao. Edis Elkasević postavio je juniorski svjetski rekord u kugli 6kg 2002 godine.. Marin Premeru postavio je 2007 godine svjetski rekord u bacanju kugle 5 kg. za mlađe juniore. To je trener koji je vjerojatno osvojio više medalja na svjetskim i europskim prvenstvima od svih atletskih trenera zajedno. U Eugeneu (SAD) zaustavio se na jedanaestoj tituli svjetskog prvaka u mlađe juniorskim i juniorskim i seniorskim bacačkim disciplinama. Osvajao je europska i svjetska zlata, srebra i bronce u kugli, disku i kladivu. Između brojnih nagrada i priznanja , dobio je najvišu državnu sportsku nagradu za životno djelo “Franjo Bučar” , nagradu za životno djelo Zagrebačkog sportskog saveza, nagradu Kardinal Stepinac i brojne druge.
Rođen u Grabovici 6. prosinca 1937. godine, u vlastitoj bacačkoj karijeri osvojio dvije europske dvoranske bronce u kugli ( Sindelfingen 1980. i Budimpešta 1983), te bio zlatni na Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. i brončani u Splitu 1979. godine. Svoj osobni rekord u bacanju kugle od 20,77m postigao je u svojoj 46. godini na 1. Svjetskom atletskom prvenstvu u Helsinkiju u finalu 1983 godine, što je svjetski raritet. No, mogao je još. Želio je još. Njegov hitac je jučer pao na mjesto koje se ne može izmjeriti metrom. Otišao je daleko… IVAN IVANČIĆ ( 1937 – 2014)
